Blitva kao lijek – Saznajte koliko je ljekovita!!

blitva_5735cb903cd17

Blitva je zeljasta biljka koja se uzgaja zbog njenih listova, koji su inače izuzetno bogati nutritijentima.


Blitva je izuzetno delotvorna za jačanje imuniteta. Odlična je namirnica za regulisanje probave, ubrzavajući probavu svojim bogatstvom vlakana. Vlakna su važna jer za sebe vezuju višak vode i otrovne sastojke, ubrzavaju prolaz hrane kroz creva i otklanjaju tegobe prilikom varenja. Budući da su ugljenihidrati veoma važni za mozak i celokupan nervni sistem, ova namirnica je izuzetno zahvalna za otklanjanje nervoze i jačanje koncentracije.

Blitva povoljno deluje i na regulaciju visokog krvnog pritiska i povoljno utiče na kardiovaskularni sistem, redukuju štetno delovanje slobodnih radikala na mnoge organe u organizmu te imaju protivupalno delovanje, ublažavaju grčeve u mišićima i migrene. Neka istraživanja su otkrila da blitva može smanjiti pojavu raka probavnog trakta.

Za zdrave i snažne kosti takođe se preporučuje konzumiranje blitve zbog sadržaja vitamina K, kalcijuma, magnezijuma te vitamina D, dok prisutni lutein i zeaksantnin prisutni u blitvi su odlični za očuvanje vida. Oni spadaju u grupu karotenoida i povoljno deluju na mrežnjaču oka, sprečavajući makularnu degeneraciju, koja je povezana sa starenjem, a u svetu najčešći uzrok slepila. Istovremeno, lutein i zeakstanin čuvaju i ćelije epitela koji je odgovoran za dobar vid.

Osim što čuva vid, lutein koži pruža zaštitu od UV zraka. Analize su pokazale da lice sadrži najveće koncentracije luteina u odnosu na celo telo, jer je najviše i izloženo suncu.

U ishrani blitva se naročito preporučuje obarena, kratko kuvana jer kao takva pruža najviše korisnih nutritijenata.

izvor: kucnilekar.com

Biljka koja je dobila naziv “produljitelj života”!Liječi čir na želucu,nervni i probavni sistem,artritis i rak pluća!!

picmonkey-collage

Još od davnina Kinezi su prepoznali moć i lekovitost iđirota te su ga koristili u svakodnevnom lečenju određenih bolesti, gde se pokazao izuzetno uspešan i dobio naziv „produžitelj života“.

Iđirot je domaća biljka, koja se može pronaći uz potoke, močvare, jarke i stajaće vode.

Ova izuzetno lekovita aromatična biljka cveta od juna do avgusta, a može narasti do otprilike metar visine. Cvetni grozd nalazi se na dnu stabljike i izduljene je, valjkast i ima vrlo guste cvetiće žutozelene boje. Podanak leži na dugom horizontalnom korenu i vrlo je razgranat te iz njega rastu dugi kopljasti listovi.

U proleće ili kasnu jesen sabiremo podanak – njega je potrebno dobro isprati, prerezati i osušiti na veštačkoj toploti. Tako obrađen, Iđirot se sprema na suvo mesto.

Ova izuzetna biljka pokazala se izuzetno efikasnom u lečenju mnogih poteškoća:

Problemi sa jetrom
Poteškoće sa organima za varenje
Bolesti creva i želuca
Pospešuje izbacivanje bubrežnih kamenčića
Pomaže kod želudačnih tegoba koje su vezane uz manjak želudačne kiseline, kod katara, oslabljenosti i neuroze želuca, pomanjkanja apetita, slabe probave, vetrova te čira na dvanaestopalačnom crevu
Umiruje lupanje srca
Reguliše pravilno izlučivanje žuči
Pomaže kod povišene temperature, bronhitisa, gripa, upale pluća, raka pluća i creva
Poboljšava cirkulaciju
Pomaže kod reume i gihta
Pospešuje izlučivanje mokraće
Poboljšava koncentraciju i pamćenje
Koristi se i kod problema s potencijom
Lečenje angina
Pomaže kod bolova u vratu
Koristan je kod neugodnog zadaha iz usta, upale desni i dezinfekciji usne duplje
Jača i čisti krv

Neki kažu da ne postoji bolest creva koju Iđirot ne može izlečiti, nezavisno o tome koliko uporna bila.
Iđirot može pomoći i kod prestanka pušenja – osobama se žele odviknuti od pušenja, preporučuje se žvakanje osušenog podanka idjirota, koji ubija želju za konzumacijom nikotina.

Uz jaku volju, ova biljka može da vam pomogne da se konačno ostavite ove štetne navike. Pušači žvaću po 10-15 komadića podanka, raspoređeno tokom dana. Isto se preporučuje i osobama sa rakom na plućima i crevima.

Priprema idjirota

Iđirot sadrži: glikozid, akorin, alkaloide, skrob, eterično ulje, smolu i neke tragove holina. Svojim divnim, aromatičnim mirisom izuzetno podseća na cimet te se osim u svrhe direktnoga lečenja može koristiti iu kuhinji, gde može poslužiti i kao zamena za cimet.

Rakija u kojoj je kvaseno Iđirot koristi se za ispiranje usta i učvršćivanje zubnoga mesa, a izuzetno je zdravo popiti čašicu takve rakije.

Ipak, u većini slučajeva Iđirot ćemo pripremati kao čaj, koji se priprema sa hladnim prelivom.

Za izradu ovog čaja potrebno je u šoljicu (2,5dl) staviti malu kašičicu sušenoga korena iđirota te ga preliti sa hladnom vodom i ostaviti da odstoji 8-12 sati (najbolje preko noći). Nakon toga čaj je potrebno procediti i malo podgrijati te tako piti, a najbolje neposredno pre i posle obroka po nekoliko gutljaja ukoliko se leče bolesti želuca i creva.

Čaj takođe koristimo i za dezinfekciju pluća te protiv nadimanja.

Od idjirota se može pripremiti i osvežavajuća kupka tako da 200 grama podanka stavimo u 5 litara vode te pustimo da odstoji 12 sati. Nakon toga, podgrijemo ga do ključanja i izlije u kadu sa pripremljenom vodom. U vodi je potrebno ostati 20 minuta. Nakon toga, potrebno se dobro pokriti i leći u krevet najmanje jedan sat – za to vreme možete popiti i čaj od iđirota.

Iđirot se može pripremiti i kao sok, tako da se sveži podanak dobro očisti i iscedi – koristi se tri puta dnevno po jedna kašičica sa malo vode, 15 minuta pre jela.

Za oboljenja nerava preporučuje se priprema ulja od iđirota tako da 200 grama usitnjenog korena pomešamo s litrom maslinovog ili kukuruznog ulja. Koren mora biti u ulju 30-60 dana, uz povremeno mućkanje. Ulje koristimo za masažu bolnih mesta, više puta na dan. Kod melanholije i hipohondrije preporučuje se masiranje slepoočnice, vrata te mesta iza uha.

Sušeni koren iđirota možete kupiti u bilo kojoj biljnoj apoteci ili rinfuzi, u kojem obliku ga je i najbolje koristiti.

Čaj od iđirota i drugog bilja

Osim samostalne pripreme, kod nekih tegoba, Iđirot se može konzumirati iu kombinaciji s drugim biljkama kao čaj:

Čaj za želudac i creva

U šoljicu od 2,5 dl stavljamo pola kašičice idjirota i pola kašičice korena belog sleza, takođe prelijemo hladnom vodom i ostavimo da stoji 8 sati, te nakon toga procijedimo i podgrijemo.

Navedeni preparat idealan je za osobe koji pate od lošeg funkcionisanja digestivnog sistema.

Iđirot je takođe odlično mešati s preslicom za bolesti želuca.

Čaj za podsticanje mokrenja

Potrebno je pomešati po 25 grama podanka idjirota, nane, zdrobljenih mekinja i peršinova lista. Tri kašike ove mešavine prelijemo s pola litre ključale vode, poklopiti i pustimo da odstoji dva sata. Ovaj čaj najbolje je konzumirati tri puta dnevno, pre obroka.
Čaj za bolje varenje

Promešati po 20 grama podanka idjirota, matičnjaka, nane, kamilice i koromača. Kašika ove mešavine potrebno je preliti sa 2dl ključale vode, poklopiti te popiti nakon jela.

Čaj za podsticanje apetita

Za podsticanje apetita preporučuje se kombinacija bilja koja se dobije tako da pomešate po 20 grama podanka idjirota, kičice (gorcice), gorke deteline i kore od gorke narandže. Ovu mešavinu potrebno je staviti u 1 litar rakije prepečenice i tako ju držati 8 dana, promućkajte mešavinu svako malo. Potrebno je piti tri puta na dan po jednu kašiku, pola sata pre jela.

Čaj protiv gastritisa i čira na želucu

Iđirot i slatki koren (sladić) potrebno je samleti i konzumirati tri puta dnevno pre jela po jednu kašičicu u jakom čaju od kamilice.

Takođe, može se koristiti i mešavina idjirota, lanenog semena, slatkog korena i bokvice (po 100 grama). Dve kašike ove mešavine prelijte sa 300 ml ključale vode, promešajte i pustite da odstoji pola sata. Nakon toga procedite i popijte pola sata pre jela, po tri šoljice sveže pripremljenog čaja na dan.

Čaj protiv bronhitisa i astme

Pomešajte po 100 grama iđirota, Dobričić, podbela i anisa. Pet kašika ove mešavine prelijte sa 700 mililitara ključale vode. Pustite da odstoji pola sata, procedite i popijte u toku dana.

izvor: web-tribune.com

Kako da uzgojite LIMUN u svom domu, bez obzira gdje živite! (Ne morate brinuti da li je GMO)!

picmonkey-collage

Limun nosi mnoga zdravstvena svojstva i trebate ga koristiti. Ipak, bilo bi bolje da ga sami uzgajate jer mnogi proizvođači koriste štetne hemikalije prilikom njihovog uzgoja.

Također, sve je više GMO (genetski modifikovane hrane), pa je sigurnije da sami uzgajate limun.Konzumiranje limuna nosi mnoge prednosti kao što su:

  • Čišćenje bubrega i jetre, te poboljšanje njihovih funkcija
  • Sprječavanje i liječenje raka
  • Pomaže kod reumatoidnog artritisa
  • Smanjuje anksioznost i depresiju
  • Sprječava razne upale zbog vitamina C
  • Pomoći će vam da izgbute višak kilograma(tj. potaći će sagorijevanje masti).

Ipak, trebate znati da limun nikada ne stavljate u vruć čaj ili drugi napitak, već je potrebno da se taj napitak ohladi. To je zato što je vitamin C termolabilan i izgubit će svojstvo u vrućem.

Pirlikom uzgajanja limuna, potrebno je da pripremite spremnik u koji ćete staviti zemlju i prirodno đubrivo. Tlo ne smije biti previše vlažno, već umjereno. Spremnik treba bit od 8 inča, a može i od 10-12.

Limunu je potrebno svjetlo, otprilike izloženost 10-14 sati dnevno. Zalijevati ne trebate previše, već jednom ili dvaput sedmično. I da, koristite sjemenke prirodnog limuna.

Izvor : narodnamedicina.info

PČELINJI POLEN: uništava bakterije, viruse i gljivicu kandidu, ublažava menopauzu!

picmonkey-collage

Pčelinji polen sadrži gotovo sve zdrave hranljive materije neophodne za rast, razvoj i zdravlje ljudskog organizma.  Upravo zbog toga ga je i Svetska zdravstvena organizacija proglasila supernamirnicom. U nekim razvijenim zapadnoevropskim zemljama kao što su, recimo, Nemačka i Belgija i zvanično je priznat kao lek.

Je li vam ikad palo na pamet da dodate pčelinji polen u hranu? Nije? Ne ustručavajte se, slobodno to učinite, nećete zažaliti, naprotiv uradićete puno za vaše zdravlje.  U nastavku saznajte kako se koristi moćni cvetni prah, pripremili smo i nekoliko odličnih domaćih recepata.

Kako nastaje polen i kakav mu je sastav

Pčele sakupljaju polen iz cvetnih tučaka, mešaju ga s pljuvačkom i odlažu u specijalne korpice. One su smeštene na njihovim zadnjim nogama, a kasnije kad se vrate u košnicu, skladište ga u saću.  Potom ga prekrivaju slojem meda i voska kako bi se pokrenula anaerobna fermentacija. Na ovaj način dobija se takozvani pčelinji hleb, osnovni izvor proteina za ove vredne, korisne insekte.

Pčelinji polen varira od svetložute do crne boje. Zrnca se razlikuju po obliku, veličini i težini, u zavisnosti od biljne vrste s čijih su cvetova pčele sakupljale prah.

Jedna kolonija pčela proizvede oko sedam kilograma polena godišnje. Svakodnevno skupi od 50 do 250 grama ove neverovatne supstance.

Šta sadrži cvetni polenov prah

Polen u svom sastavu ima oko 250 supstanci. Među njima i obilje složenih ugljenih hidrata, kao i  šećera (glukoza i fruktoza).Cvetni prah obiluje vitaminima (A, B1, B2, B6, C, D i E),  kao i mineralima. U njih ubrajamo kalcijum, natrijum, fosfor, kalijum, magnezijum, cink, gvožđe, bakar, mangan, selen, silicijum.

Prisutni su i enzimi, kao i belančevine (uključujući i esencijalne amino-kiseline). Zastupljene su i masnoće (esencijalne masne kiseline) i antioksidansi karotenoidi i bioflavonoidi.

Pčelinji polen sadrži više proteina nego bilo koja namirnica životinjskog porekla – meso, jaja ili mleko.

Pčelinji polen upotreba za zdravlje

Pomaže u lečenju najtežih bolesti

Rezultati nedavnih studija potvrdili su da enzimi iz polena imaju izrazito antioksidativno dejstvo. Oni suzbijaju razvoj teških oboljenja kao što su kancer, kardiovaskularni poremećaji, dijabetes i hipertenzija.  Uz to, pokreću odbrambene mehanizme tela i jačaju imunološki sistem.

Uništava bakterije, viruse i gljivicu kandidu

Pre dve godine sprovedeno je istraživanje koje je nepobitno dokazalo ono što je u narodnoj medicini odavno poznato. Pčelinji polen deluje antivirusno, antibakterijski i antigljivično. Štaviše, on uništava i najopasnije mikroorganizme, poput stafilokokusa aureusa. Protiv ove smrtonosne bakterije nemoćni su i najjači antibiotici.

Takođe,  polen protiv kandide donosi odlične rezultate, jer suzbija širenje ove uporne gljivice. Lečenje kandidijaze uz primenu konvencionalnih lekova, ume potrajati mesecima, pa i godinama. Stoga, primenite ovaj narodni lek.

Uz to pčelinji polen kao lek pokazao se vrlo dobro i u slučaju alergija.On potiskuje aktiviranje mastocita, ćelija odgovornih za imunološku reakciju na alergene.

Regeneriše jetru

Studija objavljena 2013. godine pokazuje kako pčelinji polen iz kestenovog cveta pomaže regeneraciju jetre. Naročito one oštećene toksinima.  Predstavlja izvanrednu alternativa lekovima koji se primenjuju u slučaju takvih oboljenja.
Pritom, preporučuje se i u tretmanu čišćenja jetre.

Polenov prah ublažava simptome menopauze

Dve trećine učesnica studije sprovedene 2015. u Nemačkoj potvrdile su da su im se nakon tretmana polenom znatno smanjile tegobe izazvane menopauzom. Istraživači ističu kako ovaj pčelinji proizvod svakako treba ponuditi ženama koje ne reaguju na konvencionalnu terapiju.

Pomoćiće za suzbijanje neprijatnih simptoma, tim pre što flavonoidi iz polena smanjuju rizik od pojave raka dojke.

Bolji je od sedativa

Pčelinji polen poboljšava dotok krvi u mozak, podstiče mentalne aktivnosti i jača nervni sistem oslabljen stresom. Ukratko: predstavlja jedno od najefikasnijih  prirodnih sredstava za oslobađanje od napetosti i nervoze. Istovremeno, podiže nivo energije što je naročito važno za starije osobe. Poboljšava raspoloženje i fizičku izdržljivost te, shodno tome, jača želju za životom.

Moćan eliksir mladosti

Kempferol iz polena suzbija aktivnost enzima koji se aktiviraju nakon opekotina. On ublažava upalnu reakciju, otok i bol, ubrzava zaceljivanje rana i sprečava nastanak infekcije. Pošto stimuliše dotok krvi u ćelije i detoksikuje telo, usporava formiranje bora, podmlađuje kožu i čini je zdravom i sjajnom.

Izvor: zdravailepa.com

Ljekovita svojstva kantariona! Pogledajte zbog čega se koristi vijekovima u narodnoj medicini.

kantarion

Kantarion se kao ljekovita biljka u narodnoj medicini koristi vijekovima kako u svijetu tako i u našim krajevima.

Latinski naziv kantariona je Hypericum perforatum, dok je u našim krajevima poznat kao: kantarion, gospino zelje, sentjanzovka, marina, smiljacka, tantur, ručica, gospina trava ili zvončac.

Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka visine 20-100 cm sa rizomima. Stabljika je uspravna, a listovi (sitni i duguljasti) i stablo su zelenkasti. Cvjetići su zlatnožute boje. U narodnoj medicini se koriste cvjetovi koji se beru u vreme cvjetanja, od maja do septembra.

Od kantariona se spravljaju: kapsule, tablete, tinkture, čaj i ulje.

Biljka između ostalog sadrži i sledeće ljekovite sastojke:


• eterska ulja
• izohipericin
• karetenoide
• katehin
• kafenu kiselinu
• kvercitin
• rutin
• sterole
• hipericin
• hiperozid
• hlorogensku kiselinu

LJEKOVITA SVOJSTVA

Dokazano je da kantarion ima antibakterijsko i antioksidantno dejstvo.

Kantarion je najpopularniji za povrede kože, rane, posjekotine, ubode, čireve. Tradicionalno ulje kantariona se primjenjuje za smanjenje bolova, kod reume, gihta i stanja povreda, otoka, podliva. Spolja se primjenjuje ulje kantariona ili pripravci na bazi ulja kantariona kod povreda, upalnih procesa na koži, opekotina, za zarastanje rana, ubode insekata, hemoroide, vitiligo.

Napomena

Pri upotrebi kantariona za liječenje, obavezno se treba posavjetovati sa ljekarom, farmaceutom ili iskusnim travarom.

 PRIPREMA ČAJA

Za spremanje čaja koriste se osušeni cvjetovi:

Čaj se ne dobija kuvanjem, već se četvrtinom litra vruće vode prelije jedna kafena kašika cvjetova. Ovako natopljeni cvjetovi ostave se da stoje oko 3 minuta, a zatim se čaj procijedi i pije nezaslađen ili sa medom (dvije do tri šoljice čaja dnevno).
Ulje se koristi za spoljnu upotrebu kod kožnih bolesti, opekotina i povreda.

PRIPREMA ULJA OD KANTARIONA

Recept Marie Treben – knjiga „Zdravlje iz božje apoteke”
Cvjetovima kantariona (bogorodičine ili gospine trave), ubranima po suncu, napuniti flašu do grla i preliti maslinovim uljem. Ulje mora prekriti cvjetove. Dobro zatvoreno ostaviti nekoliko nedjelja na suncu ili blizu peći. Nakon izvjesnog vremena ulje poprimi crvenu boju. Procijediti ga kroz krpu i čuvati u tamnoj flaši.

izvor: monnamagazin.me

Pelin obara visoku temperaturu i ublažava grčeve u stomaku!

picmonkey-collage

Pelin je izuzetno delotvoran kod grčeva u želucu i crevima, hroničnog zatvora, žutice, gorušice i neprijatnog zadaha. Kod visoke temperature i malarije efikasniji je od kinina, međutim ne preporučuje se korišćenje duže od sedam dana, čak i kada nema nikakvih smetnji…

Pelen ili pelin (Artemisia absinthium), gorčika, vermut, osenač, nazivi su iste biljke, u narodu poznate po lekovitim svojstvima. Latinsko ime je dobila po boginji Artemidi, koja ga je poklanjala ženama da bi se lakše porodile. Hipokrat ga je pripisivao protiv bolova, amnezije i reumatizma, a uvršten je kao lek i u sve naše srednjevekovne medicinske knjige. Samo je u 18. veku bio zabranjen, zbog zloupotrebe u opojne svrhe. Ipak, dobri poznavaoci znaju koliko je blagotvoran za organizam u određenim dozama, što su potvrdile i brojne zvanične studije.

Osobe sa Kronovom bolešću su ga uzimale tokom 10 dana, umesto steroida. Nakon toga je ustanovljeno da mnogim pacijentima steroidi više nisu bili potrebni, a kvalitet života im se poboljšao. Pelin je i jedan od najbrže delujućih lekova, za sve tegobe sa varenjem i žuči, a snažno podstiče i apetit. Digestivna svojstva poseduje zbog izražene gorčine, zahvaljujući sastojku absintinu. Odavno je poznato da uzimanje gorkih namirnica pre jela pospešuje varenje, podstiče stvaranje žuči i rad creva. Osim toga deluje protiv grčeva u želucu i crevima, hroničnog zatvora, žutice, žgaravice i lošeg daha.

Koristi se i kod visoke temperature i malarije, čak se pokazao efikasnijim od široko rasprostranjenog kinina. Narodna medicina ga preporučuje i protiv gojaznosti i dijabetesa. U malim količinama podstiče rad bubrega i bešike, a ženama se preporučuje za regulisanje menstrualnog ciklusa. Uzima se u vidu praha, tinkture, dodaje vinu i rakiji, a najpoznatiji proizvod je gorki liker pelinkovac. U lekovite svrhe koristi se koren i list, svež ili sušen u hladu. Koristi se u strogo propisanim dozama, a s obzirom na to da je izuzetno gorak, može da se meša sa medom i sokom ili da se popije u obliku kapsule.

Ali, uprkos lekovitim svojstvima, ne preporučuje se u trudnoći ako postoji rizik od moždanog udara, kao ni kod oštećenja želuca i drugih unutrašnjih organa. Ne sme da se uzima istovremeno sa preparatima gvožđa, ni kod težih obolenja bez saveta sa lekarom. Isto tako ne preporučuje se korišćenje duže od sedam dana, čak i kada nema nikakvih smetnji.

Čaj

Kašičicu pelina prelijte sa 2 dl kipuće vode i ostavite poklopljeno 15 minuta. Procedite i uzimajte do tri šoljice dnevno. Čaj se pije u malim gutljajima posle jela, najduže sedam dana. Nakon toga pauzira se sedam dana, pa može da se nastavi terapija. Po potrebi može da se zasladi, osim ako se uzima zbog problema sa probavom.

Vino i pivo

Pola šake pelina se sipa u litar belog vina ili piva i ostavi da odstoji dve nedelje. Zatim se procedi i uzima mala čašica tri, četiri dana uzastopno. Podstiče apetit, poboljšava varenje, a na prazan stomak se pije protiv glista.

Prah

Protiv gripa se uzima gram praha pelina, dva puta dnevno. S obzirom na gorčinu, prah može da se pomeša sa kašičicom meda.

Izvor: lisa.rs/novosti

O ovoj biljci piše i u Bibliji: Napravite čaj od grančica masline i izliječite se od bilo koje bolesti!!

picmonkey-collage

Duga je povijest korištenja drveta koje može živjeti i do 3000 godina, masline. Drevni Egipćani koristili su pripravke od maslinovog lišća za mumificiranje. Stablo masline se u Bibliji spominje više od 1000 puta. Iako je u današnje vrijeme naglasak dat na plod i njegove proizvode mi ćemo se ovdje osvrnuti na fantastična svojstva lista masline.

List masline krije brojna ljekovita svojstva. Najaktivniji spoj u lišću masline, za kojeg se uglavnom i veže terapeutsko djelovanje, naziva se oleuropein (gorki monoterpenski glukozid). Upravo oleuropein i produkti njegove hidrolitičke razgradnje posjeduju izuzetno jako antibakterijsko djelovanje.

Maslinovim listom postiže se poboljšanje stanja u velikom broju bolesti uzrokovanih mikrobima – upala pluća, gonoreja, tuberkuloza, gripa, meningitis, hepatitis B, herpes itd. Također je dobar i kod infekcija mokraćnog sistema, ali i kod kirurških infekcija. Dokazano je da maslinov list istovremeno sprječava infekcije uzrokovane djelovanjem gljivica.

Za spojeve prisutne u listu masline općenito se smatra da jačaju imunološki sistem, povećavaju energiju organizma, posjeduju antivirusno, antiparazitsko, antibakterijsko i antifungalno djelovanje, smanjuju ili čak sasvim uklanjaju mnoge zdravstvene probleme, smanjuju krvni pritisak, koncentraciju šećera u krvi te nivo LDL-a (često zvanog i “loš” kolesterol tj. loša masnoća koji se povezuje s nastankom krvožilnih i srčanih oboljenja) u krvnom serumu.

Dug je spisak bolesti i posebno patoloških mikroorganizama koje spojevi iz maslinovog lišća uništavaju. Ukoliko bolujete od neke od sljedećih bolesti, korištenje čaja od maslinovog lišća moglo bi znatno doprinjeti poboljšanju vašeg zdravstvenog stanja:

  • srčana oboljenja i regulacija otkucaja srca
  • visoke masnoće u krvi
  • arteroskleroza
  • herpes
  • artritis
  • dijabetes
  • sindrom hroničnog umora
  • hepatitis A, B i C
  • meningitis (virusni i bakterijski)
  • vaginitis
  • botulizam
  • difterija
  • listerijamalarija
  • čir na želucu
  • gripa
  • upala mokraćnih putova
  • encefalitis
  • klamidijske infekcije

Pretjerano korištenje sadržaja maslinovog lišća može izazvati prebrzo odumiranje mikroogranizama u organizmu te je potrebno postepeno povećavati unos čaja.

Priprema čaja

Za šalicu čaja od 2-3 dcl vam je potrebno 15-20 osušenih listova  masline.

Pustite vodu da prokuha, ubacite listove i kuhajte je sa njima još 2-3 minute. Ostavite listove da odstoje u vodi još 10 minuta i izvadite ih. Nije dobro da listovi stoje dugo.

Možete piti hladno i toplo sa medom, limunom ili bez ičega.

Čaj trebate piti svaki dan kako biste osjetili poboljšanja za različita oboljenja. Čaj je preporučljivo piti i preventivno kako biste preduhitrili navedene bolesti. Čaj ima blagi okus s jedva primjetnom gorčinom.

Listiće za čaj najbolje je brati u proljeće (ali nije nužno) kad su mladi, oprati ih i osušiti na zraku. Čuvati u zatvorenoj posudi zaklonjenoj od sunčeve svjetlosti.

Novija istraživanje potvrdila su da čaj od maslinovog lišća ima više antioksidansa čak i od zelenog čaja što ga svrstava među najzdravije čajeve na našoj planeti.

izvor:Zdravlje BEZ doktora

Selen – ljekovita biljka za naše zdravlje! Obavezno pročitajte ljekovita svojstva ove biljek!!

d

O mediteranskoj biljci selen (Levisticum officinale) malo se zna iako ima mnogo hranjivih sastojaka. U narodu je poznata pod nazivom selim, ljupčac, lesandrina, milobud, ima jak i ugodan miris.
selen.

Lako se uzgaja, a na kvalitetnoj zemlji može izrasti i do metar. Odlično podnosi zatvoren prostor, kao jednogodišnja kultura može se uzgajati iu saksiji.
Tamnozeleni aromatični listovi beru se sve do jeseni, a preostalo lišće sakuplja i suši, kao i korijen. Ova samonikla vrtna biljka rijetko može naći u prirodi, iako je cijenjena u narodnoj medicini. Koristi se i kao začin.

Korijen joj je posebno ljekovit, ali i plosnati plod sa oštrim rebrima.
Ovi dijelovi sadrže eterično ulje u kojem je glavni sastojak terpineol. Ima i smolu, gumu, tanin, šećer, škrob i razne kiseline. Korijen se iskopava u rano proljeće ili u jesen, siječe na tanke kriške ili po dužini, a zatim suši u tankom sloju u hladovini i na vjetrovitom mjestu. Čuva se u tamnoj, staklenoj posudi. U početku je sladak i sluzav, a vremenom postaje gorak i ljut.

Čaj od korijena selena ublažava probleme u probavi, posebno kod prekomjernog lučenja želučane kiseline.
Jak diuretik, preporučuje se za edeme, naročito kod izraženih otoka nogu, gihta, reume, teškog i bolnog uriniranja. Slično djelovanje postiže i kod katara mokraćnog mjehura, akutnih i kroničnih oboljenja bubrega, a preventivno sprečava stvaranja pijeska i kamena. Djelotvoran je i za živce, uspješno otklanja i migrenu izazvanu lošim radom bubrega. Narodni liječnici ga preporučuju i kod žutice. Priprema se kada se jedna ili pola žličice sušenog i isjeckanog sirovog korijena prelije šoljom ključale vode. Ostavi se deset minuta da poklopljen vri, pa procijedi. Da bi se postigao željeni učinak, pije se dva puta dnevno, nezaslađen iu gutljajima.
Kod problema s probavom praćenog i nadimanjem, čaj se pravi od jednakih dijelova mješavina korijena selena i kima, koji se umjesto u vodi, kuhaju u vinu. Ne preporučuje se trudnicama i osobama s povišenom temperaturom. Sušeni korijen u prahu djeluje kao i čaj. Prah uzimajte dva do tri puta dnevno s vodom po četvrtina žličice. Korijen selena zagrijava želudac i aktivira njegov rad. Međutim, ne bi ga trebalo dodavati namirnicama tijekom termičke obrade (kuhanja, pečenja), jer ima kontraefekat kao i papar.

Vino za jetru
Najbolje prirodno sredstvo za poticanje rada jetre i slezene je vino od sjemena selena. Sprema se od dvije jušne žlice izmrvljenog sjemena, koje se preliju s litar kvalitetnog bijelog vina. Sadržaj se ostavi da odstoji tjedan dana, a zatim procijedi. Svakog jutra na prazan želudac pije se jedna rakijska čašica.

Ukusan začin
Za začinjavanje jela koristi se isključivo list. Ima miris sličan celeru i pomalo gorak okus, pa se koristi u malim količinama. Dodaje se juhama od povrća, jelima s puno luka i prženom mesu. Ovaj dio biljka sadrži najviše eteričnog ulja, smole i vitamina C, najbolje je da se svježi listovi stave u sezonsku salatu.

Čajne kupke
Selen se od davnina dodaje u kupke, posebno čaj od korijena, jer neutralizira jak i neugodan znoj, pospješuje i menstrualni ciklus. Širi pore, stimulira znojenje i tako odstranjuje otrove iz organizma, pa koža postaje čišći. Preporučuje se rekonvalescentima za jačanje živčanog sustava i organizma, kao i ženama koje imaju bolove u maternici.

Kupka je lekovitija kada se u nju ubaci cijela biljka s korijenom i sjemenom, bez obzira na to da li je sirova ili sušena. Prethodno se selen potapa u malo vode, ostavi 12 sati da odstoji, a zatim kuha u poklopljenoj posudi 30 minuta. Procedi se i dodaje u vodu za kupanje.

Izvor: zenstvena.com

Sami uzgojite sobno drvo narandže iz košpice!

picmonkey-collage

SASTOJCI
narandža s košpicama
komadić gaze
čaša od jogurta
zemlja
voda
najlonska kesa
mnogo sunca i vaša briga i ljubav!

PRIPREMA
1. Pojedite narandžu i ostavite košpice. Izaberite koje su najveće i najdeblje, ostale bacite.

2. Najbolje sjemenke odmah smjestite u vlažnu sredinu za dalje klijanje. Optimalno da se uzme komadić gaze ili neke krpice, navlažite i uvijte u nju sjemenke. Manju najlonsku kesu stavite u čašu od jogurta (može i manja caša). Uvijene u gazu ili krpicu sjemenke stavite na dno čaše i pokrijte ih istom kesom. To će biti vaš „inkubator“ za klijanje sjemenki.

3. „Inkubator“ je bolje postaviti na toplo i osvijetljeno mjesto i provjeravajte vlažnost gaze jednom u 2-3 dana. Prvi korijeni će izaći za 3-6 sedmica (ovo ne zavisi od vas). Kada dužina prvog korijena dostigne 1 cm, biljku možete presaditi u zemlju. Veoma je važno izabrati dubinu sadnje sjemena, ona treba da bude 1,5 cm. Nemojte oštetiti korijen kada ga budete stavili u zemlju.
4. Proklijala biljka voli sunce i često prskanje. Držite ju na toplom i sunčanom mjestu.

5. Kada se primi drugi par listova, biljku možete presaditi na bolje pogodno mjesto. Jednom u šest mjeseci poželjno je presađivati u sve veću saksiju. Vaš grmić će brzo rasti. Ne zaboravljajte ga zalijevati, povremeno prskati vodom i sunčati ga.

6, Da bi vaš „štapić“ narandže počeo da daje bočne grančice – otkinite 2-3 gornja lista, ali, ne žurite, dajte vašem drvcetu vrijeme da malo naraste. I vremenom, vi ćete imati, naviknuto na vaše kućne uslove, plodonosno drvo narandže.

Izvor:  radiosarajevo.ba/ATV

PISMO BIOKEMIČARA: Najobičnije šparoge uspješno liječe rak, čak i njegove najteže oblike!!

picmonkey-collage
Šparoge prije upotrebe treba skuhati pa su konzervirane šparoge upotrebljive isto kao i svježe. Kuhane šparoge mikserom izmiješajte u pire pa ga stavite u hladnjak. Bolesniku dajte četiri pune jušne žlice pirea dva puta na dan – ujutro i navečer. Pire se može razvodniti i piti kao topao ili hladan napitak.

Pravo proljetno povrće, šparoge, beru se između ožujka i svibnja, ponekad i do srpnja, a posebno su cijenjene zbog svoga sočnoga okusa, ali i zdravstvenih dobrobiti. O njihovu posebnom djelovanju na rak pisao je jedan biokemičar, specijaliziran na području zdravstvenih dijeta s dugogodišnjim iskustvom, koji se osvrnuo na članak pod naslovom „Šparoge za rak” koji je objavljen u Cancer News Journalu još u prosincu 1979. godine. Njegovo pismo u kojemu se nalaze svjedočanstva o izlječenju od raka upravo pomoću šparoga prenosimo u cijelosti:
“Prije nekoliko sam godina čitao o otkriću Richarda R. Vensala, da šparoge možda liječe rak. Uspostavio sam vezu s njim i počeo radi na tom projektu, nakupio sam brojne pozitivne zdravstvene slučajeve, od kojih neke navodim ovdje:

– Slučaj 1: Muškarac, sa skoro beznadnim slučajem raka limfnih čvorova bio je potpuno nepokretan. U roku jedne godine od početka terapije sa šparogama njegovi liječnici više nisu mogli otkriti nikakve tragove raka pa je muškarac opet potpuno aktivan.

– Slučaj 2: Uspješan 68-godišnji poslovni čovjek, koji je imao raka na mjehuru, liječio se 16 godina. Nakon godina medicinske terapije, uključujući zračenja, započeo je terapiju šparogama. U roku od tri mjeseca pregledi su pokazali da je njegov rak na mjehuru nestao, a bubrezi su normalni.

– Slučaj 3: Muškarac koji je imao rak na plućima: 5. ožujka 1971. Bio je operacijskom stolu kad je utvrđeno da je njegov rak toliko raširen, da ga se nije moglo ukloniti kirurškim putem. Kirurg ga je sašio i njegov je slučaj proglasio beznadnim. 5. travnja je muškarac čuo za terapiju šparogama i odmah je započeo terapiju. U kolovozu je rendgenski snimak pokazao da je rak nestao.

– Slučaj 4: Žena koja se godinama borila s rakom kože. S vremenom se razvilo nekoliko dodatnih žarišta te je njezin liječnik ocijenio da je bolest napredovala. Nakon tri mjeseca terapije sa šparogama ustanovio je da se situacija uvelike poboljšala te da je koža opet u redu. Ista pacijentica je potvrdila da je izliječila i bolesne bubrege s čijom se bolešću borila od 1949. godine. Bubrežne kamence je operirala već deset puta te je čak i invalidninu dobila zbog dijagnoze da je njena bolest neizlječiva. Ozdravljenje pripisuje terapiji sa šparogama.

Sam nisam bio iznenađen niti rezultatima iz knjige „Elementarna medicina”, koju je 1854. godine napisao profesor s Pensilvanijskog univerziteta, gdje se navodi da su šparoge bile upotrijebljene kao narodni lijek protiv bubrežnih kamenaca. Naveo je čak i ispitivanja o sposobnosti ŠP da „rastope” bubrežne kamence koji su bili provedeni još 1793. godine. Pogledajte godinu!
Predstavio bih i druge slučajeve, ali službeno medicinsko okruženje otežava dobivanje zdravstvenih dosjea, zato apeliram na čitatelje, da budu posrednici tih dobrih vijesti i dalje, da dobijemo što veći broj potvrda ozdravljenja, kako bismo medicinske skeptike uvjerili u djelovanje tog nevjerojatno jednostavnog i prirodnog lijeka.

Recept

Šparoge prije upotrebe treba skuhati pa su konzervirane šparoge upotrebljive isto kao i svježe. Kuhane šparoge mikserom izmiješajte u pire pa ga stavite u hladnjak. Bolesniku dajte četiri pune jušne žlice pirea dva puta na dan – ujutro i navečer. Pire se može razvodniti i piti kao topao ili hladan napitak.

Ta je terapija zasnovana na temelju dosadašnjih iskustava pa se lako može, ovisno od slučaja do slučaja, doza povećati i prilagoditi po potrebi, štetiti ne može. Prvi znakovi poboljšanja se obično pokažu nakon 2 – 4 tjedna primjene terapije.
Kao biokemičar, vjerujem u staru izreku „Bolje spriječiti nego liječiti” pa po toj logici sa ženom pijem napitak od šparoga za vrijeme obroka. Po dvije žlice pirea razrijedimo s vodom i pijemo uz zajutrak i večeru – ja vruće, a žena hladno… Već godinama kontroliramo krv. Zadnji pregled krvi kod specijaliste za zdrave prehrambene navike pokazao je poboljšanje svih pregledanih elemenata. Takav rezultat pripisujem šparogama terapiji.
Kao biokemičar sam napravio opsežno istraživanje o svim aspektima raka i svim propisanim terapija. Kao rezultat ovog istraživanja, uvjeren sam da je šparogama teorija utemeljena u najnovijim teorijama o raku.

Šparoge sadrže lijepu količinu proteina zvanih histon, za koje se vjeruje da su aktivni u procesu rasta stanica. Iz tog razloga, vjerujem da se može reći da šparoge sadrže supstancu, koju ja nazivam normalizatorom rasta stanica, što ima za posljedicu njihovo djelovanje na rak. Bez obzira na teoriju, upotreba šparogama koju mi preporučujemo je bezopasna. Nitko, niti državne zdravstvene vlasti, vam ne mogu zabraniti da je koristite, a napraviti vam mogu samo dobro.

Američki Nacionalni Institut za Rak je potvrdio, da je šparogama najviša na ljestvici testirane hrane po količini glutationa, koji se smatra jednim od najjačih ANTIKANCEROGENA I ANTIOKSIDANSA”, napisao je ovaj biokemičar.

izvor: dnevno.hr